Life is ...

38- moj novi omiljeni broj

Generalna — Autor ocajnadomacica @ 10:50

Da, uspela sam da se uvučem u pantalone  br.38. I onda nisam mogla da ih skinem. Ne onako, kao što ne možeš da skineš prsten koji ti je taman ali zamalo, nego onako kao što sanjaš mesecima da se uvučeš u nešto, i onda kad uspeš, nosiš to nešto danima, ogledaš se u prozorima, izlozima, vratima, ogledalima, ogledalcima, i očima voljenog. Ne mogu da skinem ove pantalone. Moje friendice će pasti u nesvest, jbg, trudnoća me je iz visoke mršavice pretvorila u tenk. A šest meseci kasnije, ne mogu baš da uđem u moje najskini džins, ali i 38 je super. Možda i ostanem na ovoj težini, sviđaju mi se obline. MA sviđam se sama sebi :)

Nisam držala dijetu. Ne pušim već dve godine. Smršala sam baveći se bebom, kućnim poslovi(ca)ma, i tako što slatkiše jedem samo za doručak, ili makar samo pre podne. Dozvolite da vam se predstavim, ja sam zavisnica od šećera. U svim oblicima. Do sad sam se vadila na metabolizam, a od sad ću na samokontrolu. Da ne bude samo posle:

 

:)

 

 


Nešto da vas oraspoloži, dok tugujete za plasmanom...

Generalna — Autor ocajnadomacica @ 22:42

 Meni je ovaj filmić ulepšao dan. Sreća pa nismo izgubili od Brazila (odakle mislim da je ovaj klinac, ali nisam baš sigurna 100 % ). Daklem, tugujte dok đuskate s bebcem CryTongue outSmile

 


Please allow me to introduce myself

Generalna — Autor ocajnadomacica @ 11:50
 
 
 Prošlo je dosta vremena od kad sam pisala nešto, za svoju dušu. Od tada se promenilo mnogo stvari u mom životu, od prebivališta, bračnog statusa, preko nekih bitnih ljudi, do statusa nezaposlene, umesto studentkinje. Ustvari, to nezaposlena, je samo bolji naziv za domaćicu, u bilo kom formularu, i nevezano za diplomu/diplome.  Možda se moja potreba za pisanjem vratila i zbog tog čuvenog praga treće decenije, na kom stojim. Bez želje da raspravljam o tome kako su tridesete nove dvadesete, što je možda istina negde, ili možda kod nekih ljudi/žena, i bez volje da ulepšavam svoje bore doživljenim, ili još gore da ih predupređujem time što se neću smejati ili mrštiti, planiram da svoj ulazak u tu treću deceniju dočekam ...Hm... Kako bih rekla...Srećna? Zadovoljna? Da, tako nekako.
 
Život je  maštovit, i svakom deli po zasluzi. Ove strane će meni služiti da neke trenutke, neke ljude, neke događaje, neke snove, neke nade, neke želje, neka maštanja, neka glupiranja, neke loše pojave, neke dobre pojave, neke srećne momente, i neke ne tako srećne podelim sa svetom. Stigla je  ocajna domacica.
 
Šta bih vam mogla reći o sebi? A da vas to stvarno interesuje?(??) Pa, ja sam jedna naizgled sasvim obična, a ipak pomalo neobična, žena, koja voli, koja je uglavnom optimista, koja ima svoje uspone i padove, koja čita svašta, a da u to svašta ipak ne može da ubaci treš Isidore Bjelice i Ljiljane Bobić Mojsilović, koja  voli da putuje, ali sticajem okolnosti nigde nije otputovala prethodnu godinu i po, koja voli da kuva, ali ne voli da joj to bude obaveza, koja za sebe misli da je naivna. To bi uglavnom bilo to. Mnogo toga sam zaboravila. Ali  imaćete vremena da otkrijete ostalo ... 

Powered by blog.rs